Sve o Rootkit-u
Svet Računara.com :: Security :: Zaštita
Strana 1 od 1 • Delite •
Sve o Rootkit-u
Problem koji hakeri imaju pri napadu na Internet
servere je u tome što za sobom ostavljaju puno tragova. Da bi
sprečili da ih lokalni administratori primete koriste
specijalne pakete koji se nazivaju Rootkit. Postojanje
Rootkita je generalno veliki problem za mreže, jer
omogućava uljezima potpunu kontrolu, skoro bez ikakvih
tragova. Zbog toga je ovoga puta naša tema: kako uočiti i kako
otkloniti dejstvo Rootkita...
Postoji više načina na koji hakeri upadaju u
računarske sisteme; to može biti ili pogađanje šifara ili
korišćenje nekog od Exploita, slabosti operativnog sistema
koji se napada. Svi ovi postupci ostavljaju tragove u dobro
konfigurisanom sistemu, te ako i upad uspe, velika je
verovatnoća da će ih administrator primetiti. Javljaju se
čudni Log zapisi, sumnjivi procesi i mrežne konekcije koje
nemaju veze sa standardnim radom sistema. Tada na sceni stupa
Rootkit, sa zadatkom da ukloni ove tragove, ali i omogući
napadaču bezbedan povratak u kompromitovani sistem.
Rootkit
se tipično sastoji od network sniffera (prisluškivača),
alata za čišćenje Log zapisa, zamenama za sistemske programe
kao što su ps, netstat, ifconfig i killall. U paketu su i
trojanizovane verzije Login demona, čime napadač ostaje
neprimećen, ali i prima informacije o drugim korisničkim
nalozima.
Opasnost od Rootkita
Ukratko rečeno, iako napadač prvo treba da provali u
sistem, jednostavnost instalacije Rootkita i haos koji
posle toga nastaje je velika opasnost za mreže i sistem
administratore.
Dodatni problemi proističu iz
jednostavnosti instalacije (zbog toga što Rootkit mogu da
koriste i deca) i činjenice da Rootkitova ima za sve
operativne sisteme.
Po pitanju podrivanje
integriteta sistema postoje dva načina: stariji i manje
opasni Rootkitovi tipično menjaju sisteme za detekciju
upada i druge sigurnosne programe, dok moderniji i opasniji
direktno manipulišu kernel zamenom sistemskih poziva kao
što su open() i read().
T0rnkit
Primer starijeg i manje opasnog Rootkita je t0rnkit, koji
se koristi na Unix i Linux sistemima. T0rnkit prilikom
instalacije prvo gasi sistemski Log demon, syslogd. Zatim
menja više sistemskih programa trojanizovanim verzijama,
da bi dodao trojanizovani SSH demon. Programi koji su
zamenjeni su: du (zauzeće diska), find (pronalaženje
datoteka), ifconfig (konfiguracija mrežne karte), login
(prijava na sistem), ls (lista datoteka), netstat (status
mrežnih procesa), ps (status procesa) i top (lista procesa).
Ovo
znači da i pri detaljnom pregledu sistema administrator
nije u stanju da uoči problem, jer komande koje standardno
koristi vraćaju falsifikovane rezultate, tako da sve
izgleda uobičajeno.
T0rnkit pokreće “sniffer” u
pozadini, uključuje Telnet, Rsh i Finger demone iz inetd
servisa i pokreće syslogd. Sve ovo se dešava bez znanja
administratora.
T0rnkit posle instalacije nije
moguće pronaći, jer je sama komanda za listanje
direktorijuma izmenjena (ls). U standardnom slučaju
formira se Backdook na portu tcp/47017, za “root” (Super
administrator) pristup sistemu.
Adore
Drugi često korišćeni, napredniji Rootkit je Adore,
koji je dosta teže otkriti. To je zbog toga što se Adore
integriše u sistem učitavanjem specijalno napisanog kernel
modula (Loadable Kernel Module ili kraće: LKM). Primenom ove
tehnike napadač stiče mogućnost da promeni rad sistemskih
programa bez same izmene programa (što je lakše moguće
otkriti). Kao primer može da posluži program ps
koji koristi sistemski poziv open() da bi prikazao
informacije o aktivnim programima, čitajući direktorijum
/proc u kome se čuvaju podaci o aktivnim procesima.
Dobija
se efekat jednak izmeni sistemskih datoteka, procesa i
mrežnih konekcija. Adore na kernel nivou kontroliše
sistemske upite tako da ne dozvoljava odziv po pitanju
“tajni” napadača.
Adore i drugi LKM Rootkitovi rade
samo u slučaju kada je kernel kompajliran tako da omogućava
učitavanje dinamičkih kernel modula. Ako obrišete LKM module
takvog Rootkita, vaš problem je rešen, naravno, ako ste uopšte
uspeli da ga detektujete.
Ako ste pomislili da
statičkim linkovanjem kernela onemogućite LKM
Rootkitove, treba da znate da postoje još naprednije
tehnike koje ne koriste LKM, već direktan upis u RAM memoriju
(Linux /dev/kmem). U ovom slučaju administrator ne može da
uradi skoro ništa, jer je upis u /dev/kmem sastavni deo kernela.
Zaštita
Polazna strategija zaštite je da pronađete
neautorizovane izmene programa putem upoređivanja
šifrovanih kontrolnih zbirova ključnih datoteka. Potrebno
je da periodično upoređujete stare i nove kontrolne
zbirove da biste uvideli promene. Ovo obavljaju programi kao
što je Tripwire. (Napominjemo da u slučaju LKM Rootkitova
Tripwire ne služi ničemu.)
Alternativa su programi
tipa Check-ps, koji ne veruju sistemskim
pozivima, već direktno ispituju kernel memoriju i
prikazuju razlike u odnosu na možda-kompromitovane
sistemske komande.
Ako mislite da imate Rootkit
problem, prva stvar koju treba da uradite je da uporedite
odziv komande “netstat –anlt” u odnosu na “nmap
127.0.0.1 –p 1-65535”. Ako primetite razliku u broju
otvorenih portova – verovatno je da imate skriveni Backdoor u
sistemu. (Suština ove analize je sledeća: netstat, prikaz
mrežnih servisa može biti kompromitovan, za razliku od nmap
programa, koji nije sastavni deo operativnog sistema.)
U
tom slučaju trebalo bi da bootujete sistem sa CD-a i
locirate izmenjene datoteke.
Prevencija
Jasno je da je najbolje za sve - da nemate instalirani
Rootkit. Da biste to postigli, za početak treba da sprečite da
vaš sistem postane žrtva “slučajnog” hakerskog napada, što
postižete tako što redovno održavate svoj sistem po pitanju
sistemskih zakrpa i upgradeova. Ne čineći ništa po ovom
pitanju dramatično povećavate šanse da vaš sistem dobije
“podstanara”.
Potrebno je i da ugasite sve nepotrebne
sistemske procese i demone i instalirate Firewall, a za
rane detekcije dobro dođe preusmeravanje Sysloga na
poseban računar (Loghost).
Po pitanju prevencije,
potrebno je da razmotrite i upotrebu NIDS sistema (Network
Intrusion Detection System – mrežni sistemi za detekciju
upada), kao što je snort, koji osim što vas obaveštava o napadu
može i da efektivno blokira napad.
Budućnost
Niko ne zna kako će se tačno Rootkitovi dalje razvijati.
Možemo da pretpostavimo da će se LKM zona razvijati tako da
manipuliše i drugim delovima kernela, tako da spreče
otkrivanje od strane programa tipa Check-ps.
Iako se
danas najviše Rootkitova pravi za Linux servere, činjenica
je da sve više servera na Internetu koriste Windows, te je za
očekivanje i pojava poboljšanih Rootkitova za ove
operativne sisteme.
eo sve o rootkit virusima , da se zna zasto i kako
servere je u tome što za sobom ostavljaju puno tragova. Da bi
sprečili da ih lokalni administratori primete koriste
specijalne pakete koji se nazivaju Rootkit. Postojanje
Rootkita je generalno veliki problem za mreže, jer
omogućava uljezima potpunu kontrolu, skoro bez ikakvih
tragova. Zbog toga je ovoga puta naša tema: kako uočiti i kako
otkloniti dejstvo Rootkita...
Postoji više načina na koji hakeri upadaju u
računarske sisteme; to može biti ili pogađanje šifara ili
korišćenje nekog od Exploita, slabosti operativnog sistema
koji se napada. Svi ovi postupci ostavljaju tragove u dobro
konfigurisanom sistemu, te ako i upad uspe, velika je
verovatnoća da će ih administrator primetiti. Javljaju se
čudni Log zapisi, sumnjivi procesi i mrežne konekcije koje
nemaju veze sa standardnim radom sistema. Tada na sceni stupa
Rootkit, sa zadatkom da ukloni ove tragove, ali i omogući
napadaču bezbedan povratak u kompromitovani sistem.
Rootkit
se tipično sastoji od network sniffera (prisluškivača),
alata za čišćenje Log zapisa, zamenama za sistemske programe
kao što su ps, netstat, ifconfig i killall. U paketu su i
trojanizovane verzije Login demona, čime napadač ostaje
neprimećen, ali i prima informacije o drugim korisničkim
nalozima.
Opasnost od Rootkita
Ukratko rečeno, iako napadač prvo treba da provali u
sistem, jednostavnost instalacije Rootkita i haos koji
posle toga nastaje je velika opasnost za mreže i sistem
administratore.
Dodatni problemi proističu iz
jednostavnosti instalacije (zbog toga što Rootkit mogu da
koriste i deca) i činjenice da Rootkitova ima za sve
operativne sisteme.
Po pitanju podrivanje
integriteta sistema postoje dva načina: stariji i manje
opasni Rootkitovi tipično menjaju sisteme za detekciju
upada i druge sigurnosne programe, dok moderniji i opasniji
direktno manipulišu kernel zamenom sistemskih poziva kao
što su open() i read().
T0rnkit
Primer starijeg i manje opasnog Rootkita je t0rnkit, koji
se koristi na Unix i Linux sistemima. T0rnkit prilikom
instalacije prvo gasi sistemski Log demon, syslogd. Zatim
menja više sistemskih programa trojanizovanim verzijama,
da bi dodao trojanizovani SSH demon. Programi koji su
zamenjeni su: du (zauzeće diska), find (pronalaženje
datoteka), ifconfig (konfiguracija mrežne karte), login
(prijava na sistem), ls (lista datoteka), netstat (status
mrežnih procesa), ps (status procesa) i top (lista procesa).
Ovo
znači da i pri detaljnom pregledu sistema administrator
nije u stanju da uoči problem, jer komande koje standardno
koristi vraćaju falsifikovane rezultate, tako da sve
izgleda uobičajeno.
T0rnkit pokreće “sniffer” u
pozadini, uključuje Telnet, Rsh i Finger demone iz inetd
servisa i pokreće syslogd. Sve ovo se dešava bez znanja
administratora.
T0rnkit posle instalacije nije
moguće pronaći, jer je sama komanda za listanje
direktorijuma izmenjena (ls). U standardnom slučaju
formira se Backdook na portu tcp/47017, za “root” (Super
administrator) pristup sistemu.
Adore
Drugi često korišćeni, napredniji Rootkit je Adore,
koji je dosta teže otkriti. To je zbog toga što se Adore
integriše u sistem učitavanjem specijalno napisanog kernel
modula (Loadable Kernel Module ili kraće: LKM). Primenom ove
tehnike napadač stiče mogućnost da promeni rad sistemskih
programa bez same izmene programa (što je lakše moguće
otkriti). Kao primer može da posluži program ps
koji koristi sistemski poziv open() da bi prikazao
informacije o aktivnim programima, čitajući direktorijum
/proc u kome se čuvaju podaci o aktivnim procesima.
Dobija
se efekat jednak izmeni sistemskih datoteka, procesa i
mrežnih konekcija. Adore na kernel nivou kontroliše
sistemske upite tako da ne dozvoljava odziv po pitanju
“tajni” napadača.
Adore i drugi LKM Rootkitovi rade
samo u slučaju kada je kernel kompajliran tako da omogućava
učitavanje dinamičkih kernel modula. Ako obrišete LKM module
takvog Rootkita, vaš problem je rešen, naravno, ako ste uopšte
uspeli da ga detektujete.
Ako ste pomislili da
statičkim linkovanjem kernela onemogućite LKM
Rootkitove, treba da znate da postoje još naprednije
tehnike koje ne koriste LKM, već direktan upis u RAM memoriju
(Linux /dev/kmem). U ovom slučaju administrator ne može da
uradi skoro ništa, jer je upis u /dev/kmem sastavni deo kernela.
Zaštita
Polazna strategija zaštite je da pronađete
neautorizovane izmene programa putem upoređivanja
šifrovanih kontrolnih zbirova ključnih datoteka. Potrebno
je da periodično upoređujete stare i nove kontrolne
zbirove da biste uvideli promene. Ovo obavljaju programi kao
što je Tripwire. (Napominjemo da u slučaju LKM Rootkitova
Tripwire ne služi ničemu.)
Alternativa su programi
tipa Check-ps, koji ne veruju sistemskim
pozivima, već direktno ispituju kernel memoriju i
prikazuju razlike u odnosu na možda-kompromitovane
sistemske komande.
Ako mislite da imate Rootkit
problem, prva stvar koju treba da uradite je da uporedite
odziv komande “netstat –anlt” u odnosu na “nmap
127.0.0.1 –p 1-65535”. Ako primetite razliku u broju
otvorenih portova – verovatno je da imate skriveni Backdoor u
sistemu. (Suština ove analize je sledeća: netstat, prikaz
mrežnih servisa može biti kompromitovan, za razliku od nmap
programa, koji nije sastavni deo operativnog sistema.)
U
tom slučaju trebalo bi da bootujete sistem sa CD-a i
locirate izmenjene datoteke.
Prevencija
Jasno je da je najbolje za sve - da nemate instalirani
Rootkit. Da biste to postigli, za početak treba da sprečite da
vaš sistem postane žrtva “slučajnog” hakerskog napada, što
postižete tako što redovno održavate svoj sistem po pitanju
sistemskih zakrpa i upgradeova. Ne čineći ništa po ovom
pitanju dramatično povećavate šanse da vaš sistem dobije
“podstanara”.
Potrebno je i da ugasite sve nepotrebne
sistemske procese i demone i instalirate Firewall, a za
rane detekcije dobro dođe preusmeravanje Sysloga na
poseban računar (Loghost).
Po pitanju prevencije,
potrebno je da razmotrite i upotrebu NIDS sistema (Network
Intrusion Detection System – mrežni sistemi za detekciju
upada), kao što je snort, koji osim što vas obaveštava o napadu
može i da efektivno blokira napad.
Budućnost
Niko ne zna kako će se tačno Rootkitovi dalje razvijati.
Možemo da pretpostavimo da će se LKM zona razvijati tako da
manipuliše i drugim delovima kernela, tako da spreče
otkrivanje od strane programa tipa Check-ps.
Iako se
danas najviše Rootkitova pravi za Linux servere, činjenica
je da sve više servera na Internetu koriste Windows, te je za
očekivanje i pojava poboljšanih Rootkitova za ove
operativne sisteme.
eo sve o rootkit virusima , da se zna zasto i kako

________________________________________________

Image by Cool Text: Logo and Button Generator - Create Your Own

Alexandar- Administrator

- Pol:

Broj poruka: 216
Godina: 14
Grad & Mesto: Novi Sad , Budisava
Operativni Sistem: Windows XP Service Pack 3
Datum registracije: 21.11.2009
Reputacija: 2
Re: Sve o Rootkit-u
Probaj da pises u liniji.. Ovo je sve razbacano kao i sve novosti koje pocnes. Moras pisati lepo i pregledno.
________________________________________________

Svet Računara.
ADMINISTRATOR
Re: Sve o Rootkit-u
Oke , hvala na savetu...odsad cu da pisem ko sastav,mislio sam da ce ovako biti razumljivije xD
________________________________________________

Image by Cool Text: Logo and Button Generator - Create Your Own

Alexandar- Administrator

- Pol:

Broj poruka: 216
Godina: 14
Grad & Mesto: Novi Sad , Budisava
Operativni Sistem: Windows XP Service Pack 3
Datum registracije: 21.11.2009
Reputacija: 2
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu












